It's not down in any map; true places never are


Pa tako ni ovo groblje vlakova koje sam odabrala za zadnju postaju svoje serije imaginarnih putovanja.
 Nepregledni nizovi tračnica tutnje u tišini kraj vas. Ili možda vi kraj njih. Nije ni bitno.
Zavrti vam se u glavi od pokušaja da ih izbrojite, obuhvatite, zarobite. Ili da oni zarobe vas. Nije ni bitno.
Nije bitno ni jeste li zaljubljenik u vlakove ili samo u napuštene lokacije. Ili nomad, putujući pjesnik i sktinica.
 Nije bitno jeste li u prolazu ili ste odlučili ostati i koliko ostati i ono najvažnije- zašto ostati.
Ni imate li kartu, a ni kovčeg pa čak ni ime.
Nije bitno, samo uskočite u vagon i okrenite kompas na stranu svijeta kojoj vam je poći, zažmirite i pustite da vam vlaga zaborava puni nosnice mirisom novih horizonata, možda čak ne ni dalekih, možda udaljenih svega jedno popodne natopljeno kišom, jedan par podočnjaka i jedan uzdah oduševljenja.
Nije bitno jer nema pogrešnog odredišta. Ni konduktera. 
A ni putnika. 
Samo vi i vlakovi. 
Zamrznuti u vremenu, zaustavljeni u tijeku misli.
I još uvijek putuju. 
Kud god vi poželite.




















I wore: dress was a gift from my dear friend, shoes and scarf are thrifted and hat is from h&m
Location: Zagreb Ranžirni kolodvor


4 comments:

  1. Uvijek, ali uvijek toliko lijepa! Jako mi je drago što si pronašla malo više vremena za blog! :)

    ReplyDelete
  2. odusevljena sam!

    Tekst, fotografije <3

    "Nije bitno jer nema pogrešnog odredišta. Ni konduktera." :)

    ReplyDelete
  3. Kao stvorena za tebe.... ljubim te :)

    ReplyDelete